Posts

Posted on

Loše navike su dobre navike ili?

Vi malo stariji sjetit ćete se stihova koje je pjevala Sanja Doležal, a koje nam nisu nikad baš do kraja sjeli. Oni koji kažu da dobre djevojke idu u raj (baš sve!), a loše djevojke idu kud god zažele. Osim što su neki od nas shvatili da to znači da moramo umrijeti da budemo nagrađene zato što smo bile dobre (wtf?!), većini ipak nije bilo jasno zašto ne bismo bili zločesti kad možemo ići gdje god hoćemo.

Je li u tome caka? I vrijedi li isto i za navike?

U doba kada dobivamo mentalne plusiće i virtualno pljeskanje okoline za svaki zdravi smoothie koji popijemo i penjemo se na ljestvici #lifegoal ekipe svaki put kad se ustanemo prije 7, Maja i Margarita raspravljaju o svojim lošim navikama i zašto nam se čini da možda ipak nisu toliko loše.

Kako iskoristiti dan u punom kapacitetu ako mrzite ustajanje? Je li smijeh zaista lijek ili će nam više pomoći ako se raspištoljimo s dozom sarkazma? Postavljanje granica je super važna stvar za sve nas – ali vrijede li granice i za našu djecu koja nam sjedi na glavi? Kako se boriti protiv osjećaja da smo ‘touched out’ i može li se u svemu tome naći vremena za ‘stati na loptu’?

Živimo u ‘hustle & grind’ kulturi u kojoj se glorificira ekstremna produktivnost i sve češće vidimo da se pokušava nametnuti isti način života svima. Svi trebaju biti na ketu. Svi trebaju dizati utege. Svi trebaju partijati kad uhvate slobodnu večer. Svi trebaju biti poduzetnici i sami svoji šefovi. Svi trebaju tražiti više, bolje, jače – stalno.

Ali što ako ne žele?
I što ako nemaju potrebu?
Mogu li nas nas naše loše navike spasiti od žrvnja kapitalističkog života?

Je li Margarita u ravnoteži sa svemirom kad uzme Kärcher u ruke, a zašto Maja ne može ni razmišljati o ravnoteži dok ne istjera sve ukućane iz stana? Kako nam marketing utječe na život, a da nismo ni znali? I je li strah pokretač koji nam treba u životu?

Izazivamo vas da stanete. (I ugasite sve notifikacije.) Bit će vam super.

Posted on

Izbori – što mi zapravo želimo

Izborna šutnja samo što nije započela, a mi nikako da zašutimo. Teško je zašutiti kad imaš toliko toga na pameti pa nekako imaš osjećaj da pomaže ako izbaciš to sve van iz sebe. Jer svi mi znamo da treba izaći na izbore, svi mi znamo da treba birati vlast koja po svojoj definiciji treba biti ‘izabrana od naroda’, a opet se nešto teško odlučujemo na to. Zašto?

Kako znati za koga glasati kad ti se čini da je zapravo – svejedno?

Kako znati vrijedi li zaokružiti taj papirić kad nemaš pojma koga izabrati jer nije ‘to to’?

A izbori u Hrvatskoj često ostavljaju baš takakv nekakav nikakav okus u ustima. Nisu dobri ovi, ali znaš da nisu ni ovi, ali barem će se promijeniti garnitura, iako nisi siguran da će doći do pomaka. Kao kad nemaš love za novi namještaj pa šaltaš namještaj po boravku da bi na kraju zaključio da možda prva opcija nije bila tako loša. Ali tko će to sad opet gurati okolo?

(Znaš ti zapravo da ni prva opcija nije bila bolja, samo si naviknuo na nju.)

I kao za vrijeme nogometnog prvenstva svi postajemo stručnjaci baš u tom području, tako i s politikom svake četiri godine. Mi, analitičari ekonomije i političej znanosti, sve bivši ministri zdravstva i etablirani stručnjaci u borbi protiv korupcije. Znamo sve što nas žulja i gdje nas žulja.

Ali ne znamo za koga glasati.

Treba li zelena politika imati prednost pred seksualnim odgojem u školama? Je li nam važnije pravo na abortus ili pravo na život ili možda porodiljne naknade? Kako imati veću plaću, a dobiti mjesto u vrtiću, a platiti manje poreza, a imati bolje zdravstvo? Zašto moramo tu pričati o lgbtq pravima kad nema kraja iseljavanju? I zašto nas sve to dira? I zašto nas ipak dira manje kad je vani sunčano i fino i nabiješ naočale na nos i srčeš kavu na trgu?

Promjene su teške. Ali su nužne. Bez bolnih rezova nema napretka. A opet znamo da je i puut do pakla posut dobrim namjerama. I šta ćemo sad? Kako glasati kad imaš osjećaj da je svaka odluka kriva i da tvoj glas može učiniti razliku? Kako glasati kad imaš osjećaj da moža ipak ni sto glasova ne čine razliku?

Tu smo da ti kažemo da rješenja nema. Nema konačnog ispravnog odgovora. Nema prečice. Nema sigurne opcije i nema utješne nagrade.

Ali znate što ima?

Borbe. Svaki dan, cijeli dan. Borimo se na poslu, borimo se s djecom, borimo se protiv inflacije, borimo se za bolji životni standard, borimo se za mirno ljetovanje, borimo se za zdravstvenu skrb, borimo se s vlastitom djecom, ali se borimo i za njih. Svaki dan je milion malih borbi, a zašto se onda ne bismo borili da bude bolje, a ne samo da traje dulje?

Život, a ne borba.

Da bude to jedan kvalitetan i badass život. Pa ako se zaradi i koja modrica, nema veze, kava na suncu će biti još slađa. A dobiješ grati i priču s bojnog polja kao anegdotu.

Do sada smo naučile da nema lagano i nema poprijeko. Pa hajde onda da kažemo da nema ni bez naših glasova i naše potpore.

I zato smo tu, danas. Da taman prije ove izborne šutnje ubacimo dvije tri svoje o tome zašto mislimo da glasati moramo i zašto mislimo da su naši prioriteti i društveni prioriteti. Jer osobno zaista je i političko. Izađite na izbore.

Izaći ćemo i mi.

Ok, barem dio nas. 🙂

Posted on

Tehnički problemi (kao lajtmotiv)

Možemo svašta, ali pronaći termin za snimanje u miru i tišini dok su djeca na feriju – ne.

Nikako.

Pa smo si u mirno predvečerje prvog dana škole poslije praznika elegantno natočile mali gin-tonićićić i odlučile se malo ispuhati jedna drugoj.

Ono, kao u školi kad poslije svakih božjih praznika moraš pisati sastavak na temu proteklih praznika.

A naši su bili… nepredviđeni. Za neke puni avanture, za neke puni sjedenja u autu i čekanja.

Ono na što smo ipak mogle računati su tehničke smetnje koje su nas vjerno dočekale.

U skladu s tim smo vam snimile jednu slatku mini epizodu. Onakvu, za poslušati dok se voziš u tramvaju na posao, stojiš u pekari u redu ili stojiš u raskršću sa autima sa svih strana jer je školski raspored opet ‘uključen’, a to znači i prometni čepovi svih vrsta.

Ali bez brige – nadoknadit ćemo mi to vama, kao i uvijek. Možda vas iznenadi ekstra duga epizoda. Možda vas iznenadi neka do koje neće proći 14 dana. Tko zna! 😉

Naši inboxi su vam uvijek otvoreni, to već znate!

Posted on

Pubertet – kad počinje i koliko, pobogu, traje?!

Eto nas, došli smo i do tog perioda u životu. Pubertet je pred vratima.

Pomalo su krenule promjene na našoj djeci, iako smo još daleko od onog pravog užarenog puberteta. Ono što se već uočava je protivljenje autoritetima protivljenja radi, kao i emotivni tobogani koji uglavnom dolaze poprilično neočekivano. I kao i obično, mi pokušavamo navigirati kroz sve to, uglavnom uz smijeh, ali i zavidnu razinu vike. Ne nužno jer se ne možemo kontrolirati ili smo ljute, nego nekako više iz potrebe pošto od konstantne buke i kaosa uglavnom ne čujemo niti same sebe dok ne dreknemo.

A hvala bogu, do tada nas ne fermaju čak i ako nas čuju.

I dok provodimo vrijeme u autu, uglavnom glumeći besplatnu taxi službu, pokušavamo prokljuviti u probleme i zanimacije tih još uvijek malih, ali naveliko kaotičnih glava. Tko je kome što rekao, koga zanima što, sakriva li se nešto od mame i tate i jesu li samo umorni ili se bore s nečim što mi (još) ne vidimo? Uz sva čula naoštrena i konstantno upaljena. Da, i šesto isto. Zbog toga možda ne znamo koje svjetlo je gorilo na zadnjem semaforu kad smo prošle zadnje raskršće, ali znamo da na malu XY treba obratiti pažnju jer kao da naziremo naznake mean girls ponašanja. A to ne može tako!

I to vas sve čeka u podcastu – naša razmišljanja na zadanu temu i traženje odgovora na pitanje kako pomoći njima da si pomognu. Gdje kupiti grudnjake koji još nisu grudnjaci, kada im dozvoliti mobitel i gdje postrožiti kontrolu, kako se objašnjavaju grozni pojmovi poput groominga i pedofilije, može li u istu rečenicu stati i menstruacija i dezedorans i hormoni i prve ljubavi. Čega se bojimo mi, a čega se bojimo da se oni ne boje dovoljno?

Kao što smo napomenule, ima tu i svakakvih knjiga za djecu koja mogu pomoći i njima samima da se snađu, koje im mogu biti uvijek tu negdje kada žele nešto saznati, a možda ne žele pitati, kada žele znati osnovne pojmove i na njih se vraćati više puta. Da služe kao neki prvi šalabahter, da skupe hrabrosti pa da onda dodju mami s dodatnim pitanjima. Barem se tako nadamo.

Maja je kopala po sadržaju i kupila ove tri knjige za svoju kućnu biblioteku (nakon nekoliko desetaka detaljno pregledanih primjeraka) tako da, ako vam njemački nije stran, ove nisu loša opcija. Uočile smo da ima dosta toga u ponudi i na hrvatskom tržištu, ali tu ne garantiramo ništa, jer se nismo udubile u temu. Kad se to desi, kao i uvijek, bit ćete obaviješteni.

Ovo su te tri knjige:

Što se kontrole korištenja mobitela tiče, Margarita za nadzor i kontrolu (wow, kakav policijski žargon) koristi Family Link aplikaciju – jer se radi o dva različita sustava (ios i android). App daje opciju ograničenja vremena, pokazuje lokaciju djeteta, a uz to se vidi i koliko vremena je dijete provelo na kojoj aplikaciji.

Maja ipak živi uNemačka, molim lijepo, tamo su samo ajfoni, ništa manje. Hehe. Sad kad smo se malo našalili, to samo znači da se ovdje radi o kompatibilnim ios sustavima. To znači da vam je život malo pojednostavljen – Apple uređaji imaju opciju da više različitih korisnika stavite u Family opciju koja zapravo kontrolira i ograničava maloljetne korisnike. I tu, osim opcije da ograničite vrijeme kada dijete koristi internet i koliko, možete i kontrolirati da li joj dolaze poruke i pozivi u vrijeme kada ‘nema mobitela’, a ako dolaze, od koga mogu, a od koga ne. Vidite i njihov imenik, a postoji opcija i ‘veće sigurnosti’ koja ios-u daje dozvolu da dodatno provjerava sadržaj koji se koristi pa ako oni uoče nešto sumnjivo, vi dobivate obavijest. Čak imaju i dodatno objašnjenje za roditelje kako s djecom pričati o ovim temama vezano uz dob u kojoj jesu. Maja nema zamjerke.

Ali više o svemu ovome ćemo pričati u jednoj od budućih epizoda kada će nam cijela tema biti sigurnost na internetu. Ako već sada imate pitanja vezana uz ovu temu – pišite nam.

Na instagram, facebook, yt, na mail, ili ovdje, u komentare.

Posted on

Ako smo kamiondžije, možemo li biti ženstvene?

Što točno znači ‘snaga žene’? Postoji li takva kategorija i koliko smo zapravo jake?

Danas s nama dijeli mikrofon Lana Biželj, novinarka, vlasnica agencije za digitalni marketing, influencerica i zagovornica važnosti mentalnog zdravlja.

Lana ima mišljenje o ženama kamiondžijama, zna ponešto o ranjivosti i snazi, a ima iskustva i sa krivim predodžbama s kojima se susreću žene koje su okaraktezirane kao ‘snažne’ ili ‘glasne’. Ili samo ‘jake i hrabre’.

Maja i Margarita raspravljaju o najvećim preprekama koje su im bile na putu i kako su svoj glas pronašle sa sazrijevanjem, dok Lana daje jednu obrnutu perspektivu i priča o nježnijoj tihoj sebi koju je pronašla kada se sretno zaljubila.

Pričamo i o težini koju sa sobom nosi rušenje stereotipa u javnom prostoru. Pokušavamo pronaći odgovore na pitanja poput onog da li imamo pravo ne biti zaštitno lice za ‘samopouzdanje’? I znači li onda da ako pokažemo snagu, moramo biti snažne uvijek?

Da sve što (javno) radiš, ujedno radiš i za svoju mamu i prijateljice i za onu jednu ‘malu sebe’, ali pomalo i za sve žene, i da se ta odgovornost nekada čini – nepravedno teškom?

Nego, kako vam se sviđa ovaj povremeni podcast s gostima? Mi i dalje radimo da usavršimo tehničke detalje, ali jako volimo mogućnost da ponekad razbijemo ovaj format sa samo nas dvije pred mikrofonom. Uostalom, tko ne želi slušati tri žene koje se otimaju za riječ, umjesto dvije?!

I dalje smo tu u svim inboxima za vaše pohvale, pokude i prijedloge tema koje vas zanimaju!

Posted on

Samopouzdanje i kakve veze imaju promjene s tim?

U ovoj epizodi govorimo o važnosti samopouzdanja i samoprihvaćanja. Ono o čemu NE govorimo je kako raditi na vlastitom samopouzdanju kako su nam govorili časopisi – šta obući, kako se našminkati, kako manifestirati i govoriti si u ogledalo da si najljepša ikad.

Istina, naše metode su malo manje ‘spoznaj svoju vrijednost’, a malo više ‘makse da ne doleti fliska’. Ali naše metode su – naše. Došle kroz život, kroz iskustvo, kroz osobne procese.

Možda smo se rodile s tim, možda je pomogao Maybelline.

A možda smo shvatile da je samopouzdanje možda najvažnija stvar na svijetu, kad smo kod samoprihvaćanja. I da nema nikakve veze s kilažom, frizurom ili brojem seksualnih partnera koje možemo privući.

Margarita progovara o nekim osjetljivim saznanjima dok Maja shvaća da je ili totalno umišljena ili je njeno samopouzdanje rezultat samoočuvanja. Nema druge. 

Posted on

Kad je vrijeme za – kraj?

Leptirići u stomaku, sretna lica na fotografijama, bijela haljina i salve cvijeća, prva
trudnoća praćena aplikacijama i slikama stomaka, bebini prvi dani i umorni, ali zadovoljni roditelji u novoj avanturi. Nakon toga sve ubrzava – nižu se rođendani,
jedan veći od drugog, prvi vrtićki dani, maškare, ljetovanja. Prve školske knjige,
simpatije i vrijeme provedeno zajedno koje se ne mjeri više samo u minutama, kasno
u noć.

Mnogima je upravo ovo idealan sažetak njihove životne priče, ponekad polagana
šetnja, češće kaotična trka prema mirovini u kojoj se šetamo jedno kraj drugoga
nakon dobrog dijela života provedenog zajedno.
Ali što kada nije tako?
Što ako na pola puta shvatimo da – to nije to?
Kako uopće, izmedju prljavih pelena, temperatura, premašenih poslovnih rokova i
plaća koje nikad nisu dovoljne, znati da je stvarno vrijeme da zatvorimo ovo
poglavlje? Kako znati da nije samo loša faza nego je zaista gotovo?

Zna Tijana Debelić koju smo dovukle pred mikrofon. Ova psihologica iz Rijeke sjela je s nama i potegnula temu rastanaka i prekida. Nadamo se da ćete uživati u ovom našem prvom ugošćavanju, kao što smo i mi uživale.

Bez obziran na tehničke smetnje.

Jer izgleda da ništa nije sigurno osim smrti i poreza. I tehničkih poteškoća, izgleda.

Posted on

Muška i ženska energija – što tu ne valja?

Teorija kaže da postoji muška i ženska energija. Da je jedna dominantna, snažna, logična i vođena razumom. Druga je pasivna, nježna, intuitivna i vođena emocijama. Što odmah u startu povlači sa sobom pretpostavku da je jedna nadmoćna nad drugom. Jedna je bolja, a druga je – pa ono, drugotna. Kao i žena, je li tako? Tako je!

Maja i Margarita raspravljaju koliko ima istine u tim zaključcima i jesu li feministice stvarno dovele do toga da izumre “pravo muško” u našem društvu. Možemo li biti ravnopravne ako nismo jednake i, ako smo fizički slabije, znači li to i da smo nesposobnije? Naravno, spominjemo i pojmove kao što su – nošenje vreća cementa, sposobnost radjanja i dojenja, Henrik VIII. i par obezglavljenih žena, uporaba teških strojeva u građevini, ali i prosječan broj susreta čovjeka i medvjeda u suvremeno doba. 

Da, dobro ste to sve pročitale. Sve to, i još par (vrlo neprovjerenih) bisera i (ne toliko smiješnih) šala i pošalica, čeka vas u novoj epizodi podcasta.

*Maja: na jednom mjestu spominjem istraživanje o ženskoj zdjelici i carskom rezu i nezgodno sam objasnila istraživanje tako da je došlo do greške – ne “smanjuje” se zdjelica nego “preživljavaju” žene koje imaju preusku zdjelicu za porod pa se onda to prenosi dalje genetski. Što znači da ima sve više žena kojima uska zdjelica nije prepreka za porod, kao prije sto godina, pa tako ne dolazi do “prirodne selekcije” i umiranja žena (i djece) koje imaju preusku zdjelicu za prirodni porod. Zato, između ostalog, dolazi do povećanja broja neophodnih carskih rezova. Za one koje zanima, radi se o ovom istraživanju koje je davno objavljeno (pa je zato i došlo do nezgodnog parafraziranja – naprosto se nisam dobro sjećala, a nisam znala da ću ga spominjati pa nisam prije provjerila koliko dobro se sjećam činjenica): ⁠https://www.bbc.com/news/science-environment-38210837⁠ 

Ostalo nisam brljala. Mislim. Valjda?! 😀

Posted on

Biti žena – nepodnošljiva lakoća komentiranja

Samo TKO nosi crvene najlonke? Super je kad si pametna – za ženu. Ponekad si lijepa, ali samo za debelu osobu, što opet nije problem jer te ionako nitko neće – takvu glasnu.

Poznato?

Sve su to komentari upućeni ženama, često tinejdžericama, u svakodnevnom životu i vrlo vrlo često apsolutno nepotreno i netraženo. Ali mišljenje je kao dupe, svi ga imaju, zar ne?

Ali zašto se žene komentiraju toliko često i tako grubo, zašto ih komentiramo čak i kada nisu još dovoljno zrele da razumiju o čemu pričamo i zašto društvo uporno misli da na to ima potpuno pravo?

Maja & Margot daju svoje komentare na vaše komentare i svi zajedno komentiramo da komentiranje mora prestati. Koji su najgori? Koji najsmješniji? I zašto na svaki intelektualni, dođe barem pet onih na račun izgleda?

Komentari, kritike, ideje i shareovi su uvijek doborodošli. Znate gdje “živimo”. A valjda ću nekad doživjeti da nam i audio komentar ostavite! 😀 Osjećate se hrabro danas? Može ovdje – https://anchor.fm/samo-bez-panike/message

Posted on

Sretan i nadrndan Božić

Blagdani su pred vratima, a mi smo pred živčanim slomom.
Da, opet.
Ne, ne šalimo se.
I znamo da znate o čemu pričamo.

Zašto je svako zimsko ferije još malo više stresno od prošlog? I kako je moguće da konstantno pokušavamo raditi manje, a eto, rastežemo se više?

U zadnjoj ovogodišnjoj epizodi, saznajete tips and tricks kako NEMATI savršen blagoslovljen i instagramičan Božić. Tako ćete usput saznati da kolače ne znamo raditi, da nam se bor ne da kupiti, da ne znamo kad ćemo sve to stići i  da nećemo prestati šiziti na gužve. I cijene, pa ukratko, svega oko nas. Ali poklone imamo i umotani su! Tko kaže da ne pobjedjujemo u životu?!

Uživajte u nadrkanosti s nama, nema smisla da kažem ‘opušteno’ jer – there is no such thing. E da, i tu smo da vas podsjetimo da ste GARANT zaboravile kupiti nešto bitno. Sjetit ćete se kad se zatvore sve trgovine. 

Sretni blagdani svima koji slave!

Čujemo se u novoj, za koju znamo da nećemo #slayat, ali se nadamo da će biti bolja od ove trenutne.